Stari Grad krije brojne dragulje koji privlače pažnju na svoj poseban način i gradu Sarajevu daju duh po kojem je prepoznatljiv širom svijeta. Jedan od navedenih dragulja nosi puno dublju simboliku za stanovnike ovoga grada, jer je obilježje jednog od najvećih događaja kojem su svjedočili u svom životu. Radi se o Sarajevskoj žičari, odnosno Trebevićkoj žičari, koja od aprila 2018. godine aktivno spaja Bistrik sa plućima Sarajeva. Svojim položajem je izvrstan način za bijeg iz vreve centra grada u predivnu prirodu planine Trebević u samo nekoliko minuta.
Prva Žičara na Trebeviću je svečano otvorena davne 1959. godine i povezivala je Bistrik sa Vidikovcem na Trebeviću sa razlikom u nadmorskim visinama od 500 metara. Iako je uništena u ratu i više puta zatvarana zbog tehničkih neispavnosti, obnovljena je te je i dan danas jedan od simbola grada Sarajeva koji okuplja brojne turiste u toku cijele godine. Žičara je u doba Zimskih olimpijskih igara 1984. godine bila važna poveznica grada sa olimpijskom stazom za bob i sankanje na Trebeviću, a danas je moderni simbol događaja zbog kojeg je Sarajevo bilo centar svijeta prije više od 40 godina.

Prva Žičara na Trebeviću napravljena je davne 1959. godine kako bi se zaobišao strmi put prema jednom od najljepšeg izletišta u prirodi na području Sarajeva. Pripreme za izgradnju su započele 1956. godine, dok je izgradnja počela dvije godine kasnije. U maju 1959. otvorena je Žičara koja je spajala Bistrik na nadmorskoj visini od 586 m sa Vidikovcem na Trebeviću koji je na nadmorskoj visini od 1160 m.
Ukupna razdaljina između početne i krajnje stanice je nešto manja od 2100 metara, a otvaranju Žičare prisustvovao je veliki broj ljudi koji su s nestrpljenjem iščekivali vidjeti kabine u pokretu. Žičara se kretala u oba smjera sa ukupno 50 kabina kapaciteta po četiri putnika po kabini. Vodeći projektant izgradnje Žičare bio je Čehoslovak František Šup, dok su najveće firme iz bivše Jugoslavije kao što su Energoinvest, Impola, Termoelektro i Jelšingrad radile na projektu.

ITrebevićka žičara u tom periodu je bila jedna od najvećih na ovim područjima, a do početka rata nekoliko puta je bila zatvarana zbog tehničkih problema. U prvim danima rata 1992. godine Žičara je uništena i takva je ostala sve do 2018. godine do ponovnog otvaranja.
Obnova Žičare započeta je 2017. godine, a glavni donator je bio Edmond Offerman, koji je zajedno sa suprugom Sarajevu poklonio nešto malo manje od 4 miliona eura za rekonstrukciju Žičare. Na Dan grada Sarajeva, 6. aprila 2018. godine ponovno je otvorena Žičara, koja je probudila brojna sjećanja i nostalgiju za periodom kada su se održavale Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
Današnja Žičara se sastoji od 33 gondole sa kapacicetom od 10 ljudi po kabini, a potrebno je svega osam minuta da se od polazne tačke dođe do Vidikovca na Trebeviću. Pet gondola su u bojama olimpijskih krugova, a to su plava, crvena, žuta, zelena i crna; jedna gondola je u bojama zastave Bosne i Hercegovine, dok su ostale crne.

S obzirom da je prva Žičara građena u doba Jugoslavije krajem 1950tih, stil gradnje u potpunosti odgovara socijalističkom modernizmu, sa duhom jednostavne i fleksibilne arhitekture.
Socijalistički modernizam je smjer arhitekture koji se razvio u socijalističkim državama nakon završetka Drugog svjetskog rata, osobito u periodu od 50tih do 80tih godina prošlog vijeka. U Jugoslaviji, socijalistički modernizam sa duhom zapadnjačkog modernog dizajna je pravac koji je vladao gradnjom i arhitekturom pa je i u tom duhu izgrađena prva Žičara na Trebeviću.
Najvažnije karakteristike ovog dizajna su bile jednostavnost i fleksibilnost u gradnji, što znači da se sve što se gradilo podređivalo osnovnoj svrsi i namjeni, kako bi se uštedilo vrijeme i novac te izbjeglo bespotrebno ukrašavanje i beskorisni detalji. Osnovne geometrijske forme su se primarno koristile u dizajnu, što se može primijetiti po izraženim horizontalama i vertikalama građevina koje su se gradile u jugoslavenskom periodu. Beton je zbog svoje praktičnosti i dostupnosti bio osnovni materijal koji se koristio za gradnju, a svojom čvrstoćom i dugotrajnošću je obećavao sigurnost i kvalitet građe.

Osnovna tri materijala koja su se koristila za izgradnju Žičare i gondola su beton, staklo i metal.
Beton, kao jedan od osnovnih materijala za izgradnju stubova i temelja Žičare, materijal je koji je za ovaj period gradnje bio jako pristupačan i stabilan izbor za bilo koju građu koja je zahtjevala postojanost i sigurnost. U svom brutalističkom i sirovom stilu predstavlja simbol izdržljivosti i stabilnosti zajednice.
Za prijenosne kablove i gondole su se najčešće koristili različiti tipovi metala, kao što su čelik i aluminijum, zbog svoje izdržljivosti, snage i fleksibilnosti. Upravo ovakvi metali simboliziraju industrijski napredak i razvoj tehnologije, kao i preciznost i sposobnost ljudi da upravljaju ovakvim materijalima u svrhu stvaranja finalnog proizvoda.
Najdominantniji materijal koji se koristio za izgradnju gondola jeste staklo, koje je svojom prozirnošću omogućavalo prikaz uspona od Starog Grada prema planini. Simbol stakla je povezanost unutrašnjosti kabine sa vanjskom prirodom koja dozvoljava direktan kontakt s prirodom, kao i osjećaj slobode i transparentnost sa okolinom.

Iako su ovo jako česti materijali za period socijalističkog modernizma, zajedno su rezultirali u stvaranju jednog od najvećih simbola gradnje bivše Jugoslavije i svojom postojanošću biti će dokaz zajedništva i fleksibilnosti budućim naraštajima.

Prije sedmicu dana započele su Zimske olimpijske igre u našem divnom gradu Sarajevu i gdje god da se okrenem oko sebe vidim turiste sa zastavama raznih država, olimpijske krugove i mnoštvo ljubitelja zimskih sportova koji s nestrpljenjem čekaju rezultate natjecanja. Svi su u duhu igara i ovo je po prvi puta za svojih četrdeset godina života u Sarajevu da vidim ovoliko vedrih i pozitivnih lica, koji se, iako ne pričaju istim jezikom, vrlo lako sporazumijevaju iz ljubavi prema sportu. Iznenađuje me broj novinara i reportera koji su došli iz cijeloga svijeta prenositi ovaj uzbudljivi događaj koji nas je sve, ne samo iz Sarajeva, nego i iz cijele Juge digao na noge. Kažu da je ovih dana Sarajevo centar svijeta i baš me zanima iz kojih se to kutova svijeta gleda prijenos Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.
Iako nisam neki ljubitelj sporta, mužu i djeci sam obećala da ćemo ići gledati bob, jer im je to jedan od omiljenih sportova i tome se raduju od kad je prije šest godina Sarajevo odabrano kao grad u kojem će se održavati ovogodišnje igre. Mene taj sport ne uzbuđuje nešto posebno, ali mi se jako dopala lokacija održavanja boba, kao i transport kojim ćemo se uspeti na Trebević. Sjećam se vremena kada se pričalo o igradnji Žičare i povezivanju grada sa predivnom prirodom Trebevića. Kako sam samo bila uzbuđena na pomisao bijega iz buke i težine grada u nedirnuti mir prirode u svega nekoliko minuta. Moj otac je bio jedan od radnika koji je radio na izgradnji Žičare godinu dana, tako da sam svakog radnog dana kada bi se vratio kući na ručak imala listu raznoraznih pitanja na temu tog projekta.
Bila sam djevojčica kada su se otvorila vrata prve gondole koju sam vidjela u životu, s čime je započet rad Trebevićke žičare. Kad god se uhvatila prilika da sa svojim prijateljima odem na izlet na Trebević, mi bismo se za čas spremili i tamo proveli sate istražujući prirodu neregistrujući ostale ljude koji su nas okruživali. Žičara je obilježila moje najljepše djevojačke dane i bila svjedok mom prvom poljupcu, problemima, zgodama i nezgodama. Od kad je izgrađena, više puta su je zatvarali zbog tehničkih poteškoća, a ja bih se svaki put osjećala kao da mi uzimaju komadić djetinjstva i sjećanja na neka ljepša vremena.
Kada sam čula da će Sarajevo postati domaćin Olimpijskih igara, znala sam da će Žičara biti jedan od važnijih prijevoznih sredstava prema planini Trebević i s uzbuđenjem sam čekala dan kada ću ponovno ući u onu malu crvenu gondolu u koju sam ulazila sa svojim suprugom kada smo se kao mladi zabavljali. Danas je došao taj dan da se sa Bistrika zaputimo ka planini kao porodica i prisustvujemo prvom danu natjecanja boba dvosjeda, kako bismo podržali našu ekipu i podigli zastavu Jugoslavije u mnoštvu drugih zastava velikana ovog sporta.
Posljednjih nekoliko dana njih troje raspravljaju o tome tko će odnijeti pobjedu u dvosjedu i četverosjedu boba, a kako mi se čini favoritiziraju prvi tim Istočne Njemačke, jer kako kažu u timu je jedan Hoppe koji je prava zvijezda njemačkog boba.
I dok se oni tako lijepo raduju tome što će po prvi puta uživo gledati bob i to u vlastitoj domovini, meni srce jače kuca jer ćemo kroz koji minut doći na red da uđemo u tu malu crvenu gondolicu i krenemo na kratak, ali sladak put prema planini Trebević.

REFERENCE

1. Sarajevo The Ultimate Guide, Isović Emir, Objavio autor od vlastitih sredstava, Sarajevo 2021., p. 146, ISBN 978-9958-079-13-9;
2. Sarajevska žičara, Historija, Prva izgradnja Žičare, 17.3.2023.,
   https://www.zicara.ba/bs/prva-izgradnja-zicare/
3. Destination Sarajevo, Trebevićka žičara (Uspinjača),https://sarajevo.travel/ba/sta-raditi/trebevicka-zicara-uspinjaca/1325 ;
4. Nezavisne novine, Gondole Trebevićke žičare nakon više od dvije decenije ponovno iznad Sarajeva, 27.1.2018., https://www.nezavisne.com/novosti/gradovi/Gondole-Trebevicke-zicare-nakon-vise-od-dvije-decenije-ponovno-iznad-Sarajeva/462286
5. Grad Sarajevo, City Life, Trebevićka žičara, https://www.sarajevo.ba/bs/article/1179/trebevicka-zicara
6. Škola kritičkog mišljenja, Socijalistički modernizam imao je humanističku viziju da se stvari grade kako bi ljudi živjeli bolje i dostojanstvenije, 24.9.2013.,https://arhiva.tacno.net/novosti/socijalisticki-modernizam-imao-je-humanisticku-viziju-da-se-stvari-grade-kako-bi-ljudi-zivjeli-bolje-i-dostojanstvenije/
7. SARAJEVO, H.Tahmaščić, Zavod za izdavanje udžbenika Sarajevo, 1970.